Article Search:

Home | Miscellaneous


Perspektiva Hrvatskog Turizma

By: Ivan Gaspert

Još jedna turistička sezona je iza nas, a druga već na vratima. Iako prošlu godinu možemo proglasiti dobrom, štoviše najboljom u posljednjih nekoliko godina, postavlja se pitanje što radimo da ova 2006 bude još bolja. Prošle godine je Hrvatsku posjetilo oko 6,3 posto više turista nego lani, povećan je i broj kružnih putovanja stranih brodova od 8,6 posto, a ukupni prihod od turističkih dolazaka, prometa i pratećih djelatnosti će iznositi oko 7,9 milijardi američkih dolara.



Turizam danas u Hrvatskoj stvara oko 22 posto domaćeg bruto proizvoda te više od 40 posto cjelokupnog izvoza što ga svrstava među ključne komponente nacionalne ekonomije i vanjskotrgovinske razmjene.

Iako se često u medijima može pročitati kako su cijene turističkih usluga previsoke, Hrvatska je pozicionirana kao jeftino turističko odredište što privlači turiste koji malo troše. Prijavljena potrošnja po turistu, oko 40 američkih dolara dnevno, pozicioniraju Hrvatsku među države s najslabijom dnevnom zaradom u čitavoj regiji. Istodobno, u Hrvatsku dolaze gosti koji dnevno troše tisuće dolara, u Jadran uplovljavaju velike privatne jahte pripadnika svjetskog jet-seta, bogati stranci iz svijeta businessa i estrade kupuju atraktivne stare vile i palače u Istri, Dubrovniku i dalmatinskim otocima. Hrvatska je, dakle, privlačna destinacija za ljude manje i srednje platežne moći, kao i za istinske bogatune. Upravo se zato pred ključne ljude hrvatskog turizma postavlja pitanje u kojem će se smjeru hrvatski turizam razvijati.



Dok se jedan dio javnosti hvali brojem turista koji su ušli u zemlju i brojem ostvarenih noćenja, oni malo trezveniji, kojima je brojka u novčaniku važnija od one evidentirane na granici, već godinama upozoravaju da nam je strategija razvoja turizma pogrešna. Stari pristup s kojim turistu nudimo samo more i sunce bez ikakve mogućnosti za vanpansionsku potrošnju dugoročno vodi u propast. Hrvatska turistička industrija je veći dio prošlog stoljeća pratila je strategiju orijentiranu na tržište masovnog turizma, s čijom praksom se nastavlja i danas, premda su mnogi poduzetnici i lokalni dužnosnici diljem zemlje svjesni da ta strategija nije najbolja za Hrvatsku.



Pa gdje je problem? Zasigurno je jedan od najvećih problema je naš domaći mentalitet. Ideološka je predanost pružanju jeftinog odmora europskoj radničkoj klasi ukorijenjena i otporna na promjene. Isto tako svatko od nas s blagim prizvukom nesnošljivosti govori o gostima slabe platežne moći, ali se samo rijetki, kad razmišljaju o razvoju elitnog turizma, zapitaju što mi nudimo tom elitnom turizmu. Za razvoj elitnog turizma potrebno nam je mnogo više od dobrih vremenskih prilika, čistog mora i lijepih plaža. Dok se bunimo protiv dolaska «jeftinih gostiju» oni s dubljim džepom, koji dođu u Hrvatsku, u mnogim slučajevima nemaju gdje potrošiti svoje novce zbog ograničenosti turističke ponude. Svake godine turisti postaju sve zahtjevniji, iskusniji, a samim time i izbirljiviji, dok se naša turistička ponuda velikim dijelom stagnira. Rijetko koja zemlja se može pohvaliti razvedenom obalom i arhipelagom kao Hrvatska, ali se još ne ulaže dovoljno u promociju i u razvoj nautičkog turizma koji je zasigurno jedan od najatraktivnijih oblika turizma. Svi smo dobro upoznati sa noćnim životom na Jadranu koji je mizeran u usporedbi s drugim mediteranskim zemljama, gdje taj način potrošnje izvlači velika sredstva od turista.



Također je veliki problem nedostatak kvalitetnog hotelskog smještaja te zabrinjava činjenica da u Hrvatskoj postoji samo 9 hotela sa pet zvjezdica sto je puno manje od konkurenata na Mediteranu. Za to je jednim dijelom kriva i provedena privatizacija za koju sama ministrica turizma priznaje da nije uspjela. Istina je da je Ministarstvo turizma tijekom zadnjih par godina promicalo kvalitetan turizam poticanjem lokalnih obitelji na razvoj malih hotela koji su ekološki, društveno i gospodarski održivi i da je uloženo veliki kapital u obnavljanje hotela, ali s druge strane nije napravljen radikalan otklon od politika koje djeluju u suprotnom smjeru. Na primjer, davanje inozemnim turoperatorima financijskih poticaja za masovno dovođenje turista u Hrvatsku, a promidžbeni se proračun velikim djelom troši u zemljama i na mjestima s interesom za isključivo masovni turizam.



Još i danas, kada svi znaju da bi turizam mogao i morao postati nositelj hrvatskog gospodarstva, u medijima se mogu ćuti izjave najviših državnih čelnika kako je turizam sezonska djelatnost koja traje tri mjeseca. Naravno da je sezonska djelatnost, jer čim prođu ljetni mjeseci i s njima ode lijepo i toplo vrijeme naša turistička ponuda nestaje. Zar su svi drugi toliko pametniji od nas, da čak i oni koji nemaju more, koji nemaju 6000 kilometara obale, koji nemaju niti približno takvu kulturno – povijesnu baštinu kao Hrvatska, uspiju napraviti «turističku tvornicu» koja radi 365 dana u godini. Do nedavno je Portugal je bio «šepava» destinacija, ali su u zadnjih 10 godina sagradili 30 golf terena i mnoštvo popratnih sadržaja u svojim turističkim destinacijama koji će uskoro privući bogatu svjetsku klijentelu.



Ako ćemo se ikada željeti pohvaliti elitnim turizmom na Jadranu i u Hrvatskoj morat ćemo privući poznate ulagače s «brandom», odnosno poznatim imenom, pa je stoga velika odgovornost na Vladi i Hrvatskom fondu za privatizaciju u čije će ruke prepustiti hotele i ostale objekte koji su u državnom vlasništvu, a opet, a druge strane ne smijemo se zavaravati da će ozbiljni i poznati strani investitori uzeti «tvornicu» koja radi tri mjeseca u godini. Upravo zato mi moramo biti ti koji će napraviti prvi korak i izraditi jasnu i kvalitetnu strategiju razvoja turizma. Tek tada ćemo moći ozbiljno računati na podizanje profitabilnost hrvatskog turizma, a samim time na smanjenje masovnog turizma koji trenutno dominira tržištem i kojeg se smatra glavnim krivcem za niske prihode i neracionalno iskorištavanje prirodnih resursa. Isto tako u budućnosti će vrlo važnu ulogu igrati suradnja turističkih zajednica, javnog i privatnog sektora, kao i što manje upletanje politike u turizam.



Dok se stvari ne počnu gledati na taj način i dok ne shvatimo da nam za elitni turizma uz rad i trud treba puno mašte i znanja imat ćemo turizam i turiste kakve imamo, jer bolje očito ne zaslužujemo, a samo na nama je da dokažemo suprotno…

Article Source: Free Content Articles Directory

Ivan Gaspert

Napisano za Studenski Magazin Ekonomskog Fakulteta u Zagrebu 2005.

Please Rate this Article

 

Not yet Rated

Click the XML Icon Above to Receive Miscellaneous Articles Via RSS!

Powered by Article Dashboard